Dušu sela predstavljaju aktivna i angažžirana društva. Ona su neophodna za dobro funkcionirajuću seosku zajednicu i su zato podupirana od strani općine.
Urbarijalna općina Trajštof je utemeljena 1864. To je bilo moguće zbog nagodbe med vlastelinom Karlom pl. Mészárosem de Nagy-Lütse, punomoćnikom kneza Pavla III. Antona Esterházyja i trajštofskimi «zemljoposjedniki». Na temelju ove nagodbe su velike poljodjelske površine ali i pašnjaki ter loze pretvoreni u zajednički (seljaki i hižičari) odnosno privatni posjed.
Urbarijalnim imanjem je na početku upravljala ondašnja općinska uprava. Stopr 1932. je održano utemeljno spravišće. Zajednički posjed je ončas obuhvaćao 2000 dijelov, ki su bili podiljeni na 175 posjednikov.
Momentano su u katastru upisani sve skupa 2062 imovinski dijeli. Cjelokupni posjed urbarijalne općine iznaša oko 151 ha. Od ove površine otpada prilično 80 ha na pašišće, 30 ha na polja, a oko 8 ha na lozu.
K zemljišnomu posjedu urbarijalne općine sliši i tzv. «Pergerovo jezero». 1974. su urbarijalna općina i obitelji Perger-Jakowitsch sklopili arendalni ugovor, tako da su ovde mogli graditi ferijalne stane. Na dotičnom arealu ferijalnoga naselja II s površinom od prilično 21 ha je do dana današnjega izgradjeno oko 220 jednoobiteljskih hiž. Ugovor o arendi, ki je 2004. istekao, je produžen.
Bliže informacije o razvitku i povijesti urbarijalne općine Trajštof Vam na opširan način nudi jubilarni spis s naslovom “140 ljet urbarijalna općina Trajštof” iz 2004. ljeta.
Turistički savez Trajštof je utemeljen 1992. Postavio si je za cilj, da jača turizam u općini odnosno u regiji. Društvo ima sedam članov – 4 člani potiču s područja ekonomije, trimi su poslani od općinskoga tanača – i to u odnosu na političke većinske prilike. U generalnom spravišću su 2006. ljeta bili zastupani 24 člani s područja ekonomije. Općina svako ljeto ubira turističku daću (mjesnu taksu, turističku daću za ferijalne stane), od ke 75 % ide na turistički savez.
Sa sredstvi iz turističke daće se financiraju brojne aktivnosti. Pri gradišćanskohrvatskom workshopu, ki je 2006. jur po 12. put održan, svako ljeto sudjeluju glasovite umjetnice i umjetniki iz Gradišća i Hrvatske. U ljetni miseci se svaki tajedan priredjuju tamburaški večeri, ki su jako obljubljeni ne samo kod gostov nego i kod domaćih ljudi. Važan cilj društva je restauracija seoskih spomenikov i kapelov. U zadnji ljeti su med drugim popravljeni pilj Presvetoga Trojstva, Papin križ, kapela sv. Magdalene i kapela sv. Ane. Zvana toga je izašlo nekoliko dvojezičnih infomacijov, seoska brošira, plan sela kot i razglednice. Turistički savez je jedan od najvažnijih potpomagačev seoskih društav.
SC Trajštof je utemeljen 1966. Klupske farbe su zeleno i bijelo. 2006. je društvo svečevalo svoj 40-ljetni jubilej postojanja. Tom prilikom su oficijelno blagoslovljeni novoizgradjena tribina i reflektorsko rasvitljenje, tako da je za gledatelje stvoreno moderno športsko igrališće za gledatelje. Početo s naticateljskim ljetom 2005/06. je SC VW Kamper Trajštof zastupan u najvišem naticateljskom razredu – u gradišćanskoj ligi.
Društvo je svečevalo i druge brojne uspjehe: meštar u 2. razredu B-sjever 1987/88., meštar u 1. razredu sjever 1990/91., meštar u 2. ligi sjever 1994/95. i 2004/2005., vicemeštar u zemaljskoj ligi 1996./97.
Teniski klub Trajštof je utemeljen 1991. s klupnimi farbami črljeno i bijelo. Med najveće uspjehe kluba broji većkratna titula zemaljskoga prvaka kod seniorov, ku je i u pojedinačnoj igri i u igri parov osvojila Martha Filipich. Zvana toga su se naše tenisačice 2005. dignule u zemaljsku ligu B. U prošli ljeti je SC Trajštof s uspjehom priredio nekoliko turnirov BTV-a (= Gradišćanski teniski savez), tako da je klub dostao i nalog za organizaciju zemaljskoga prvenstva seniorov na otvorenom 2006.
Tamburica Trajštof je jedan od najstarjih i najuspješnijih tamburaških ansamblov u Gradišću. U 46-i ljeti svojega postojanja je apsolvirala brojne nastupe i koncerte u domaćoj zemlji i u inozemstvu. Snimila je i nekoliko nosačev zvuka.
Trajštofsku tamburašku grupu je 1934. utemeljio školnik Adalbert Kuzmich. Razvila se je iz crikvenoga zbora, ki je postojao od 1931. ljeta.
1959. ljeta je Adalbert Kuzmich reaktivirao grupu, da bi u Trajštofu ostvario muzikalne ambicije, ke su bile prekinute Drugim svitskim bojem. Na početku je grupa imala samo 6 članov, i to isključivo muže. Nastupali su nek u Trajštofu. Nisu imali nošnje kot u današnjem vrimenu, nego su nosili črne hlače, bijelu košulju i kravatu.
Zanimanje za tradicionalnu muziku je bilo tako veliko, da se je u ljetu 1962. utemeljelila posebna naraštajna grupa. Uz mlade junake su počele svirati i mlade trajštofske divojke. Peljačtvo odrašćenih tamburašev je Adalbert predao svojemu sinu Ottou, a grupu mladih je sam dalje peljao.
Kad je Adalbert Kuzmich 1970. umro, je njegov sin Otto preuzeo muzikalno peljačtvo cijeloga ansambla, ada grupu odrašćenih i omladinsku grupu. U ovoj fazi je društvo počelo proširivati svoj repertoar. Nisu već kanili igrati samo narodnu muziku. Otto Kuzmits se je trudio, da dostane note, i tako su se počeli baviti koncertantnom literaturom i sakralnimi kompozicijami. A 70-ih ljet 20. stoljeća je repertoar proširen i na tance.
1992. je dr. Wolfgang Kuzmits preuzeo muzičko peljačtvo grupe odrašćenih. Kot jur u prošloj generaciji, otac Otto Kuzmits odonda podučava omladinsku i dičju grupu.
U prošli ljeti se je tamburaško društvo osebito trudilo, da poboljša praksu igranja i nastupanja. Glede repertoara si je postavilo za cilj, da i u budućnosti igra tradicionalne jačke i melodije. S druge strani program ansambla sadržava i aktualne na odgovarajući način predjelane kompozicije.
Momentano grupa odrašćenih broji 32 muzičare i muzičarke, a dičja grupa ima 15 članov.
U 46-i ljeti postojanja grupe se je već neg 500 muzičarov i muzičarkov naučilo svirati tamburicu kod obitelji Kuzmits. Tamburaška grupa je do dana danšnjega snimila 16 nosačev zvuka (LP/MC/CD). Dvi aktualne produkcije se zovu «Zibrao sam si» (1996.) i «Velik špas» (2004.). One sadržavaju izbor aktualnoga repertoara grupe. Tamburica je poduzela brojne nastupe u inozemstvo kot na primjer u Nimšku, Nizozemsku, Ugarsku, Španjolsku, Kinu itd.
Zbor sv. Lovrenca je utemeljen u jeseni 1965. kot mišani zbor pod peljanjem mag. Zlatke Gieler. U prethodni ljeti je ženski ansambl pod školnikom i kantorom Alfonsom Kornfeindom bio oblikovao sv. maše prilikom crikvenih svetačnosti.
Zbor je po intenzivni proba prvi put stupio na pozornicu na Božić 1965. U slijedeći ljeti je crikveni zbor po tradiciji nastupao na Božić, na Vazam, na Tijelovu kot i pri drugi posebni prilika. Na programu su bile kompozicije i jačke na hrvatskom jeziku i djela svitske literature kot na primjer Mozartov “Ave verum”. Uvježbali su i nekoliko mašov i psalmov Stefana Kocsisa.
Po 11-i ljeti je u zboru došlo do krize i namjesto mišanoga su utemeljili dičji zbor. Ov zbor je isto nastupao u crikvi i pri posebni priredba. Snimljeni su CD-i i kasete s jačkami i povidajkami. A kad su dica bila odrasla, se je mišani zbor reaktivirao.
U 80-ih ljet 20. stoljeća je zbor dvakrat oblikovao sv. mašu na radiju. Tom prilikom je Stefan Kocsis komponirao “Trajštofsku mašu” za zbor sv. Lovrenca i za instrumentalni ansambl. Jedan od vrhuncev u povijesti zbora je bilo sudjelivanje pri papinoj maši 1988. ljeta Otkada je crikva 1983. dostala nove orgule, se svako ljeto 22. novembra, na dan sv. Cecilije, svečuje Dan crikvene muzike s koncertom. U oktobru 2005. je crikveni zbor sv. mašom i svetačnim činom svečevao svoj 40. jubilej postojanja.
Naš najvažniji cilj je, da općinu informiramo o želja i problemi trajštofske mladine. ÖGJ je takorekuć posrednik med mladimi ljudi i našim načelnikom Viktorom Hergovichom. Mi smo aktivno omladinsko društvo, ko se angažira za mladinu i dicu, ali i za odrašćene. Organiziramo različne priredbe na rekreacijskom, športskom i obrazovnom polju.
Hrvatsko kulturno društvo sa sidišćem u Željeznu je utemeljeno 1929. ljeta. U brojni hrvatski općina postoju seoske sekcije, tako i u Trajštofu. Jedan od glavnih ciljev društva je sačuvanje gradišćanskohrvatskoga jezika i kulture u hrvatski općina Gradišća. Veći dio seoskoga stanovničtva još govori “arhaični” hrvatski jezik.
Hrvatsko kulturno društvo organizira hrvatske priredbe i izlete. Postavilo si je za cilj, da različnimi aktivnosti ukazuje na značenje našega južnoslavskoga jezika, koga je vridno gajiti.
Ognjobransko društvo Trajštof je utemeljeno 1889. ljeta. 1946. je ognjobranstvo novo uredjeno i Ognjobransko društvo Trajštof je nanovič utemeljeno. Ognjobranski stan je novo izgradjen, kupljeni su autocisterna i malo ognjobransko vozilo su se kupili. Tako su od 1995. stvoreni preduvjeti za moderno i eficijentno ognjobransko društvo.
Povijest ognjobranskoga društva
Ognjobransko društvo Trajštof je utemeljeno 1889. Jur u ljetu utemeljenja je naše ognjobransko društvo imalo svoju vlašću “štrcaljku” (ručna štrcaljka), ka je stala u starom ognjobranskom stanu (“Spritzenhaus”) u Gorinskom kraju.
Kad bukne Drugi svitski boj, su se svi muži mobilizirali, ki su bili sposobni za vojnu službu. Tako su mlade divičice morale preuzeti posle ognjobrancev.
Po završetku boja je ognjobranstvo novo uredjeno. 1946. ljeta je “Ognjobransko društvo Trajštof” novo utemeljeno. 1968. je u Magdalenagasse podignut novi ognjobranski stan, a stara ognjobranska zgrada je 1975. srušena.
S podupiranjem općine i zemaljske vlade se je kupila prva teretnjak-cisterna za gašenje 1977. ljeta. A 1983. ljeta su naši ognjobranci dostali malo ognjobransko vozilo. Pokidob da je ognjobranski stan bio premali i već nije odgovarao sigurnosnim propisom, je stara zgrada 1993. ljeta srušena i izgradjena je nova.
U poslidnji šesti ljeti su se kupili nova moderna teretnjak-cisterna i malo ognjobransko vozilo, tako da ognjobranska oprema odgovara najnovijemu tehničkomu standardu. Ognjobransko društvo Trajštof posjeduje opremu za spašavanje, ka je potribna za spašavanje unesrićenih vozačev. Zvana toga ima i aparate za zaštitu dišnih organov za požarne intervencije.
Člani Ognjobranskoga društva Trajštof jur nekoliko ljet izvršavaju stražnu službu za obrambu od ognja pri merbiškom festivalu na jezeru i pri svetačni operni igra u Sv. Margareti. Broj intervencijov stalno raste. Zvećega su to tehničke intervencije, a par puti su i uspješno i brzo mogli ugasiti oganj.
Društvo ima momentano 53 aktivne člane, zvana toga pet rezervistov i sedam mladih ognjobrancev.
Zapovidnik ognobranskoga društva je Georg Lichtenberger.